Hrvatski registar nadomještanja bubrežne funkcije

Polovinom 2001. godine, HDNDT formiralo je radnu grupu za izradu Hrvatskog registra nadomještanja bubrežne funkcije. Time je grupa entuzijasta dobila podršku i poticaj za nastavak djelovanja na stvaranju registra. Radnu grupu čine Dr Žarko Belavić (Karlovac), Dr Tomo Filipović (Split), Dr Marko Jakić (Osijek), Dr Nikola Janković (Zagreb), Dr Lidija Orlić (Rijeka), Dr Jasna Slaviček (Zagreb), te predsjednica Dr Svjetlana Čala (Zagreb).

Registar se stvara sakupljanjem pojedinačnih listi s podacima o svim bolesnicima kojima se nadomješta bubrežna funkcija, dakle za sve osobe koji žive uz pomoć hemodijalize, peritonejske dijalize ili transplantiranog bubrega.
Podatke za 2000. godinu poslali su svi centri za dijalizu, te imamo potpune rezultate za dijalizirane bolesnike. Podaci o transplantiranim bolesnicima ioš nisu kompletni, obuhvaćeno je oko trećine transplantiranih bolesnika.

Dostupnost dijalize u Hrvatskoj

Na kraju godine, 31.12.2000., dijalizom je u Hrvatskoj liječeno 2270 bolesnika, što iznosi 518 bolesnika na milijun stanovnika (prevalencija). U zemljama Europske Zajednice prevalencija nadomještanja bubrežne funkcije (dijaliza + transplantacija) je 500 bolesnika na milijun stanovnika (pmp) prema publikaciji Fresenius Medical Care: ESRD Patients in 2000, a prema Izvještaju ERA-EDTA Registra temeljenom na 6 nacionalnih registara kreće se izme?u 600 i 1000 pmp. Prevalencija dijalize koju ima Hrvatska odgovara visokom prosjeku za razvijene europske zemlje, a ukupna prevalencija je veća za prevalenciju transplantiranih.

Uspore?ujući početak i kraj 2000. godine, uočava se porast broja dijaliziranih bolesnika u Hrvatskoj za 8%, a odgovara svjetskom porastu nadomještanja bubrežne funkcije i liječenja dijalizom. Ukupno gledajući, možemo biti zadavoljni s razvijenošću liječenja dijalizom u Hrvatskoj, osobito uzimajući u obzir naše ekonomske mogućnosti, koje su jedna od važnih odrednica ovog vida medicinske skrbi. Velike su razlike u dostupnosti dijalize po regijama, a kreću se od 334 do 756 pmp (Slika 1.) U regijama s prevalencijom dijalize manjom od 400 pmp trebalo bi raditi na povećanju dostupnost dijalize.

Prosječna dužina nadomještanja bubrežne funkcije hrvatskih bolesnika je 3 godine, 49 bolesnika se liječi 25 godina, a najduže liječenje je 30 godina.

Podaci o osobama koje su započele liječenje dijalizom tokom 2000. godine daju zanimljivu podatke o osobinama bolesnika s trajnim zatajivanjem bubrega i bolestima koje su dovele do renalne insuficijencije. Značajni su i po tome što obuhvaćaju čitavu populaciju bolesnika kojima se nadomješta bubrežna funkcija, jer se u nas transplantacija kao prvi način liječenja primjenjuje izuzetno rijetko.

Tokom 2000. godine, 450 bolesnika započelo je liječenje dijalizom, što iznosi 103 bolesnika na milijun stanovnika. U usporedbi s Europom 1999. to je više nego u Finskoj, Norveškoj i Nizozemskoj, slično kao u Škotskoj, manje od Austrije, Francuske i Belgije. Iz navedenih se podataka vidi da je liječenje dijalizom u Hrvatskoj ravno razvijenim zapadno europskim državama. Već dugo nismo primorani birati jednog bolesnika koji će se liječiti dijalizom izme?u 6 bolesnika kojima je dijaliza potrebna. Ovakvi dramatični primjeri iz ranijih desetljeća i danas se često navode u medijima koji se oslanjaju na nedovoljno informirane izvore.

Uzroci zatajenja bubrega

Kad započinju liječenje dijalizom. bolesnici su stari prosječno 62 godine, a 38% ih je starije od 65 godina. Srednja dob novih bolesnika u Europi kretala se 1999. godine izme?u 57 i 63 godine, a porasla je za 14 godina tokom posljednja 2 desetljeća. S uključivanjem sve starijih osoba, mijenjaju se i uzroci zatajivanja bubrega, sa znatnim porastom bolesti starije dobi kao što su dijabetes, hipertenzija i ateroskleroza.

Najčešći uzrok zatajivanja bubrega je šećerna bolest (30%) i to pretežno dijabetes tipa 2, zatim slijedi pijelonefritis (16%), glomerulonefritis (15%), vaskularne bolesti bubrega (11%), policistoza (8%), intersticijski nefritis (8%), sistemske bolesti sa zahvaćanjem bubrega (5%), te endemska nefropatija (2%). (Slika 2.)

Smrtnost bolesnika liječenih dijalizom je 11%, što je tako?er dobar rezultat u europskim razmjerima.