Bolesnici s kroničnom bubrežnom bolesti imaju visoku stopu pobolijavanja i smrtnosti od srčano-žilnih bolesti kojoj u velikoj mjeri doprinosi i pothranjenost. Razvoju pothranjenosti doprinosi čitav niz čimbenika rizika povezanih sa samom bubrežnom bolesti, ali i s nadomještanjem bubrežne funkcije dijalizom. Proteinsko-energetsku pothranjenost (PEP) potrebno je razlikovati od samog pojma pothranjenosti. Povezana je s upalom, trošenjem energetskih zaliha u mirovanju, niskim serumskim vrijednostima albumina i prealbumina, gubitkom mišićne mase s gubitkom tjelesne težine ili bez gubitka tjelesne težine te lošim kliničkim ishodom. Uključuje prehrambene i metaboličke poremećaje koji se javljaju u bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću, a dovode do razvoja stanja kroničnog katabolizma te gubitka mišićnog i masnog tkiva. Može biti prisutna i u adipoznih bolesnika što se rijetko prepoznaje.Prevencija je najbolji pristup zbrinjavanju bolesnika. Potrebno je prepoznati bolesnike s povećanim rizikom za razvoj PEP i terapijski intervenirati. Prvi korak u liječenju predstavlja nutritivno svjetovanje i promjene prehrambenih navika obavezno vodeći računa o unosu kuhinjske soli. Primjena enteralnih pripravaka je slijedeći korak u postizanju terapijskih nutritivnih ciljeva, nakon čega slijedi i intradijalitičkaparenteralna prehrana te u konačnici totalna parenteralna prehrana. Osim nutritivnih aspekata liječenja, neophodno je istovremeno liječiti i ostale probleme poput anemije, sekundarnog hiperparatireoidizma i acidoze uz osiguravanje odgovarajuće doze dijalize.

Postizanje terapijskih ciljeva zahtijeva multidisciplinarni pristup, pri čemu se optimalni rezultati postižu suradnjom nefrologa, gastroenterologa i nutricionista.