Krvožilni pristup omogućuje hemodijalizu koja spašava život. Stoga je nužna dobra funkcija krvožilnog pristupa koja omogućuje prikladan krvni protok radi odstranjenja tvari koje se u uremiji zadržavaju u krvi bolesnika, uz istodobno smanjenje rizika sustavne infekcije na najmanju moguću mjeru. 2007. godine Europske smjernice najbolje prakse (engl. European Best Practice Guidelines, EBPG) – prethodnik trenutačne Europske najbolje bubrežne prakse (engl. European Renal Best Practice, ERBP) – donio je nacrt skupine preporuka – vodiča u donošenju odluka o upućivanju na pregled radi krvožilnog pristupa, procjeni i nadzoru izbora pristupa te o postupcima kod komplikacija. Otada su se značajno razvili ne samo dokazi na kojima se temelje ove preporuke već i procesi nastajanja smjernica. Kao odgovor na to ERBP je ažurirao prethodno djelo surađujući s raznim stručnjacima iz tog područja, uključujući i predstavnike Društva za krvožilni pristup (engl. Vascular Access Society, VAS), kirurge za krvožilni pristup, radiologe, medicinske sestre za dijalizu, znanstvenike, bolesnike i one koji se za njih brinu. Nastojanje da se pridržavaju sve strože metodike izrade smjernica zahtijevalo je određena odricanja u pogledu područja obuhvata ovim smjernicama. Posljedično, ove smjernice ne „pokrivaju“ baš sve iste teme kao njihova prethodna verzija. Neka su područja zajednička, a neka su arhivirana da bi ustupila mjesto novim pitanjima kojima su prvenstvo dali i pružatelji zdravstvene skrbi i oni za koje skrbe. Odvojeno je objavljeno o pojedinostima procedure izbora djelokruga problematike koje su smjernice obuhvatile.

Nastajanje ovih smjernica je slijedilo strog proces pregleda i procjene dokaza koji se temeljio na sustavnim pregledima rezultata kliničkih istraživanja te opservacijskih podataka gdje je to bilo potrebno. Strukturirani pristup slijedio je model sustava GRADE (engl. stupanj) koji svakoj preporuci pripisuje stupanj s obzirom na sigurnost sveukupnih dokaza te snagu. Tamo gdje je to bilo primjereno skupina za izradu smjernica unijela je nestupnjevan savjet za kliničku praksu, a koji nije proistekao iz pregleda sustavnih dokaza.

Kliničke praktične smjernice iz 2019. godine specifično pokrivaju peri– i poslijetransplantacijske aspekte arterijskovenskih (AV) fistula i graftova. Drugi dio, koji je bio u nastajanju kada su ove smjernice išle u tisak, pokrit će aspekte izbora krvožilnog pristupa, prijeoperacijske procjene krvnih žila i središnje venske katetere. Unatoč nedostatku dokaza velike sigurnosti za većinu područja krvožilnih pristupa, ERBP se posvetio izradi smjernica velike kakvoće, dajući smjernicu gdje god je moguće, a dajući popis preporuka za istraživanje gdje nije bilo moguće uputiti smjernicom. Nadamo se da će ove i planirane smjernice pomoći stručnoj zajednici pri donošenju odluka u vezi s postupcima, postupnicima i brizi u vezi s krvožilnim pristupima; pomoći bolesnicima i onima koji za njih brinu da steknu uvid u problematiku; olakšati zajedničko donošenje odluka u tom području.